Skijalište Bjelolasica danas: povijest olimpijskog centra i što planina nudi posjetiteljima

Bjelolasica je jedno od onih imena koja kod ljubitelja zimskih sportova bude dvojak osjećaj — ponos i tugu. Najviši vrh Gorskog kotara nekad je bio dom najvećeg i najbolje opremljenog skijališta u Hrvatskoj, središta u kojem su trenirale generacije domaćih sportaša. Danas je to napušten kompleks koji čeka bolje dane, ali i planina koja i bez žičara ostaje jedno od najljepših odredišta za sve koji vole snijeg, tišinu i goranske šume. Ako planirate posjet, evo što stvarno možete očekivati.

Gdje se nalazi Bjelolasica

Bjelolasica je planina u masivu Velike Kapele, na razmeđu Gorskog kotara i Like, administrativno u Karlovačkoj županiji. Njezin najviši vrh Kula uzdiže se na 1.534 metra i ujedno je najviša točka cijele Velike Kapele te najviši vrh Gorskog kotara. Nekadašnji olimpijski centar smješten je na lokaciji Vrelo, nedaleko od sela Jasenak u ogulinskom kraju.

Do podnožja se najlakše stiže cestom iz smjera Ogulina, koji je dobro povezan i cestom i željeznicom. Iako je od jadranske obale udaljena tek šezdesetak kilometara zračne linije, Bjelolasica ima izrazito planinsku, gotovo alpsku klimu, pa se snijeg na višim položajima često zadrži sve do sredine proljeća.

Nekadašnji ponos hrvatskog skijanja

Skijaška tradicija na Bjelolasici seže još u početak 20. stoljeća, no svoj vrhunac planina je doživjela izgradnjom Hrvatskog olimpijskog centra. U najboljim je godinama to bio pravi mali zimski grad koji je privlačio škole, klubove i obitelji iz cijele zemlje.

Na raspolaganju je bilo više uređenih staza ukupne dužine oko šest kilometara — od blagih početničkih do zahtjevne crne staze — dok se najduža spuštala oko 1.600 metara. Skijaše su na vrh dovozile jedna sjedežnica, tri vučnice i pokretna traka, a zaseban je centar bio namijenjen nordijskom skijanju. Uz staze je izraslo hotelsko naselje s više paviljona, restoranima i sportskim dvoranama. U najuspješnijim sezonama Bjelolasica je bilježila više od 50.000 noćenja i zapošljavala oko 150 ljudi.

Požar koji je sve promijenio

Prekretnica se dogodila 25. siječnja 2011., kada je požar u ranim jutarnjim satima progutao glavnu zgradu centra — restoran, kuhinju, sportsku dvoranu i kotlovnicu. Kompleks se od tada nikada nije oporavio. Skijalište je 2015. godine i formalno ugašeno, a godine koje su uslijedile obilježili su neuspješni pokušaji prodaje kroz brojne dražbe. Dio kompleksa 2021. otkupio je slovački investitor, no konkretniji radovi na obnovi do danas nisu započeli. Umjesto nekadašnjeg vrveža, posjetitelje danas dočekuju zarasli paviljoni i tragovi negdašnjeg sjaja.

Što Bjelolasica nudi danas

Iako žičare miruju, planina je itekako živa. Bjelolasica je danas prije svega planinarsko i izletničko odredište, a upravo joj napuštenost daje posebnu, gotovo divlju draž:

• Uspon na Kulu — s najvišeg se vrha pruža jedan od najljepših panoramskih pogleda u Hrvatskoj: na kvarnerske otoke Krk, Cres i Lošinj, Učku, u daljini Julijske i Kamniške Alpe, a prema jugu cijeli greben Velebita.
• Planinarski dom i sklonište — dvadesetak minuta hoda ispod vrha nalazi se planinarsko sklonište koje služi kao odmorište i polazište za ture.
• Bijele i Samarske stijene — u blizini se prostire istoimeni strogi rezervat prirode, jedan od najatraktivnijih i najdivljijih krških krajolika u zemlji.
• Zimske ture — bez uređenih staza, ali s obiljem snijega, planina privlači ljubitelje turnog skijanja, krpljanja i zimskog planinarenja.

Praktični savjeti za posjet

Budući da na planini više nema aktivnih ugostiteljskih ni skijaških sadržaja, dobra priprema ključna je za ugodan izlet:

• Provjerite vremensku prognozu i najavu snijega — uvjeti se na visini brzo mijenjaju.
• Ponesite slojevitu odjeću, kvalitetnu planinarsku obuću te dovoljno vode i hrane.
• Za zimske uspone obavezni su oprema (dereze, gamaše) i iskustvo; nikada ne krećite sami.
• U rezervatu Bijele i Samarske stijene krećite se isključivo označenim stazama i poštujte pravila zaštićenog područja.
• Prije polaska provjerite radi li planinarski dom, jer objekti u planini najčešće rade vikendom ili po najavi.

Bjelolasica je istodobno opomena i inspiracija — podsjetnik na to koliko brzo možemo izgubiti nešto vrijedno, ali i dokaz da ljepota planine ne ovisi o žičarama i hotelima. Dok neki novi projekt možda jednog dana vrati skijaše na njezine padine, vrh Kula, njegovi vidici i tihe goranske šume već danas nude više nego dovoljan razlog za posjet.