Koje navike djeca pamte od roditelja i zašto je primjer jači od riječi
Djeca ne postaju nalik svojim roditeljima zato što im se to govori, nego zato što ih danonoćno promatraju. Puno prije nego što nauče čitati, upijaju ton kojim odrasli razgovaraju, način na koji reagiraju na stres, kako se odnose prema susjedu i što rade kad misle da ih nitko ne gleda. Upravo te sitne, ponovljene geste pretvaraju se u navike koje dijete nosi u odraslu dob, često i ne znajući odakle su došle.
Djeca uče gledajući, a ne slušajući
Psiholog Albert Bandura još je 1961. godine poznatim pokusom s lutkom Bobo pokazao da djeca oponašaju ponašanje odraslih koje su promatrala, čak i bez izravne nagrade ili upute. Njegova teorija socijalnog učenja objašnjava da se navika usvaja kroz četiri koraka: dijete najprije obrati pažnju na ponašanje, zatim ga zapamti, kasnije ga pokuša ponoviti i na kraju ga ponavlja ako za to ima razlog. Zbog toga stara izreka “radi kako ti kažem, a ne kako ja radim” jednostavno ne funkcionira, jer dijete gotovo uvijek preuzme ono što roditelj čini, a ne ono što govori.
Emocije se uče za kuhinjskim stolom
Jedna od najvažnijih navika koju djeca preuzimaju jest način na koji se nosimo s osjećajima. Ako roditelj tešku situaciju, poput zastoja u prometu, loše vijesti ili svađe, prijeđe smireno i bez vikanja, dijete uči da se i najveća nelagoda može podnijeti bez panike. Ako, pak, redovito vidi bijes, prešućivanje ili dramatiziranje, i samo će posegnuti za tim obrascima. Sposobnost da se osjećaj prepozna i izrazi riječima jedna je od ključnih životnih vještina, a najlakše se usvaja upravo u vlastitoj obitelji, u svakodnevnim i naizgled nevažnim trenucima.
Ponašanje prema drugima i svakodnevne navike
Djeca vrlo brzo pohvataju kako se njihovi roditelji odnose prema drugim ljudima. Ako kod kuće redovito čuju osuđivanje tuđeg izgleda ili ponašanja, i sama će usvojiti takav pogled na svijet; ako vide zahvalnost, pozdrav i pomoć susjedu, upijaju empatiju i osnovne manire. Uz odnos prema ljudima, kroz oponašanje se prenose i posve praktične navike:
- održavanje osobne higijene i reda u prostoru,
- radne navike i odgovoran odnos prema obavezama,
- ustrajnost pri rješavanju problema umjesto odustajanja,
- način na koji se izgovara “hvala”, “molim” i “oprosti”.
Ekrani, hrana i novac, navike suvremene obitelji
Neke od najsnažnijih poruka danas šaljemo bez ijedne riječi. Dijete koje roditelja stalno vidi s mobitelom u ruci teško će povjerovati da ekran treba odložiti. Slično je s prehranom: u obiteljima u kojima se jede zajedno za stolom i u kojima odrasli posežu za voćem i povrćem puno je lakše odgojiti dijete zdravih navika nego ondje gdje se jede na brzinu i pred televizorom. I odnos prema novcu, štedi li se, planira li se ili kupuje impulzivno, dijete pomno prati i pamti dugo prije nego što dobije prvi džeparac.
Kako svjesno prenijeti dobre navike
Dobra je vijest da roditelj ne mora biti savršen da bi bio dobar uzor. Djeci više koristi vidjeti kako se odrasla osoba nosi s greškom i ispravlja je nego kako se pretvara da greške nema. Nekoliko jednostavnih smjernica može pomoći:
- Odaberite dvije do tri navike koje želite ojačati i budite dosljedni u njima.
- Objasnite naglas zašto nešto radite, jer dijete tako lakše poveže postupak sa smislom.
- Priznajte kad pogriješite; isprika je jedna od najvrjednijih navika koju dijete može naučiti.
- Budite strpljivi, jer promjena ponašanja traži tjedne, a ne dane.
Odgoj se, na kraju, najviše događa u sitnicama: u tome kako pozdravimo susjeda, kako reagiramo kad nešto pođe po zlu i kako razgovaramo za stolom. Djeca ne pamte naše savjete, nego naš primjer, a upravo taj primjer tiho i trajno oblikuje odrasle osobe kakve će jednog dana postati. Zato je najbolji poklon koji im možemo dati zapravo vrlo jednostavan: biti osoba kakvu želimo da i oni postanu.
