e-book

JAMES ALLEN          free e-book

Kako čovjek mišljaše  (As a Man Thinketh)  

Um je gospodar moći koja oblikuje i stvara, a čovjekov Um, uvijek kada uzima u ruke Alat misli i oblikuje što želi, rađa tisuću radosti, tisuću boli: – On misli u tajnosti, i to sprovodi na vidjelo: okoliš nije ništa drugo do njegovo ogledalo.

SADRŽAJas_a_man_thinketh_scapen

  1. Predgovor
  2. Misli i karakter
  3. Efekt misli na okolnosti
  4. Efekt misli na zdravlje i tijelo
  5. Misao i svrha
  6. Faktor misli u postignuću
  7. Vizije i ideali
  8. Spokojnost 

Predgovor

Cilj ove knjižice, koja je rezultat meditacije i iskustva, nije namijenjen kao iscrpan traktat na mnogo-ispisanu temu o snazi misli. Ona je više sugestivna nego što teži

objašnjavanju i cilj joj je da stimulira žene i muškarce da otkriju i prihvate istinu da – „Oni oblikuju sami sebe“, na osnovu zamisli, koje odabiru i potiču. Da je um majstor – tkalac kako unutarnje haljine karaktera tako i vanjskog plašta okolnosti i da kako su do sada tkali u neznanju i boli od sada mogu početi tkati u prosvjećenju i veselju.

 

Misli i karakter

U aforizmu, “Kao što čovjek mišljaše u svom srcu takav i je” (eng. „As a man thinketh in his heart so is he“), ne samo da obuhvaća u cijelosti čovjeka kao biće, već je tako sveobuhvatan da dopire do svakog stanja i okolnosti u njegovom životu. Čovjek je doslovno ono što misli i njegov lik je potpuni zbroj svih njegovih misli.

Baš kao što biljka niče iz sjemena (a bez njega to nije ni mogla), tako svaka čovjekova radnja niče iz skrivenih sjemena svijesti i nije se mogla pojaviti bez njih. To jednako vrijedi za takva djela koja nazivamo „spontanima“ i „nesmišljenima“ i za ona koja su namjerno provedena.

Djelo je rezultat misli, a radosti i patnje su njegovi plodovi; i tako čovjek skladišti slatke i gorke plodove svog gospodarenja.

“Misao u umu nas je napravila, ono što jesmo je mislima bilo zapisano i izgrađeno.

Ako je čovjekov um imao zlih misli, bol dolazi na njega baš kao što kotač dolazi iza goveda…. (eng. “Thought in the mind hath made us, What we are By thought was wrought and built. If a man’s mind Hath evil thoughts, pain comes on him as comes The wheel the ox behind….“)

Ako pojedinac ustraje u čistoći misli, radost ga slijedi baš kao njegova vlastita sjenka.

Čovjek je rastao po zakonu i nije rezultat pronalaska, a uzrok i posljedica su apsolutne i neodstupajuće kako u skrivenom svijetu misli tako i u vidljivom i materijalnom svijetu. Plemenit i božanstvu sličan pojedinac nije slučajnost, već je prirodni rezultat kontinuiranog nastojanja pravilnog razmišljanja i učinka duge suradnje s božanskim mislima. Jedan neplemeniti i životinjski pojedinac, po istom ovom procesu, je rezultat kontinuiranog djelovanja prizemnih misli.

Čovjek stvara i rastvara samog sebe, u tvornici svojih misli on kuje oružje uz pomoć kojih se uništava, ali on isto tako izrađuje alate s kojima si gradi rajski dvorac sreće, snage i mira. Uz pravi izbor i istinitu primjenu misli, čovjek se uspinje do Božanskog Savršenstva; zlostavljanjem i pogrešnim primjenama misli, on se spušta ispod razine životinje. Između ove dvije krajnosti su svi ostali stupnjevi karaktera, a čovjek im je i tvorac i gospodar.

Od svih lijepih istina koje se odnose na dušu koja je obnovljena i dovedena na svjetlo u ovom dobu, niti jedna nije više radosna ili bogatija božanskog obećanja i povjerenje od ove da je – čovjek gospodar misli, stvaralac karaktera, te tvorac i oblikovatelj stanja, okoliša i sudbine.

Kao biće Snage, Inteligencije i Ljubavi, te gospodar svojih misli, čovjek posjeduje ključ za svaku situaciju i sadrži u sebi to pretvarajuće i regenerativno sredstvo uz pomoć kojega može napraviti samog sebe kakvim želi.

Čovjek je uvijek gospodar, čak i u svom slabijem i najzapuštenijem stanju, ali u svojoj slabosti i degradaciji on loše upravlja svojim „kućanstvom“. Kako se počinje ogledati nad svojim stanjem, on tada postaje mudar gospodar koji inteligentno usmjerava svoju energiju i kroji svoje misli prema plodnim rezultatima. Takav je svjestan gospodar, a čovjek samo tako može postati, otkrivajući u sebi zakone misli. Ova otkrića su samo primjene, samoanalize i iskustva.

Samo takva traženja i iskopavanja su dobiveno zlato i dijamanti, a svaki čovjek može pronaći istinu povezanu s njegovim postojanjem, ali samo ako će kopati duboko u rudnike svoje duše. Isto tako kako je on stvoritelj svog karaktera, kalup svog života i graditelj svoje sudbine može bez pogreške dokazati, ako će promatrati, kontrolirati i mijenjati svoje misli, te pratiti njihov utjecaj na sebe i druge i u tom trenutku povezivati uzrok i posljedicu pažljivim istraživanjem i korištenjem svakog iskustva. Čak i onoga za koje smatra da je neznačajno i svakodnevno, kao sredstva za dobivanje tog znanja o samom sebi koje je Razumijevanje, Mudrost i Snaga. U tom smjeru, kao ni u jednom drugom, zakonom apsolutno je da “Tko traži, naći će; i onomu koji kuca, vrata će biti otvorena;” jer samo strpljenjem, vježbom i beskrajnom nametljivošću čovjek može ući kroz Vrata Hrama Znanja.

 

Efekt misli na okolnosti

Čovjekov um može se povezati sa vrtom, koji se može inteligentno kultivirati ili ga se može pustiti da divlja, ali bez obzira da li ga se kultivira ili zanemaruje, on mora i bude dao, plod. Ako nije posađeno korisno sjeme, tada će obilje beskorisnog korova -sjemena pasti i nastavit će se proizvoditi te iste vrste.

Baš kao što vrtlar kultivira svoje zemljište, čisteći ga od korova i uzgajajući cvijeće i voće koji su mu potrebni, tako i čovjek može održavati vrt svojeg uma, plijeveći neispravne, nepotrebne i nečiste misli, te kultivirati savršeno cvijeće i voće ispravnih, korisnih i čistih misli. Provođenjem ovog procesa, čovjek prije ili poslije otkriva da je on gospodar – vrtlar svoje duše, upravitelj svog života. On također otkriva unutar samog sebe, zakone misli, te razumije sa sve rastućom točnošću, kako misaoni procesi i elementi uma djeluju u stvaranju njegovog karaktera, okolnosti i sudbine.

Misao i karakter su jedno, a kako se sam karakter samo može očitovati i otkriti kroz okoliš i okolnosti, vanjski uvjeti života neke osobe uvijek će se naći skladno povezani sa njegovim unutrašnjim stanjem. To ne znači da su čovjekove okolnosti u bilo kojem trenutku prikaz njegovog cijelog karaktera, već su one tako prisno povezane sa nekim vitalno misaonim elementom unutra njega samoga da su za sada neizostavni na njegov razvoj.

Svaki čovjek je tamo gdje je po zakonu njegova bića; zamisli koje je sagradio u svoj karakter doveli su ga tamo i raspored njegovog života tamo nije slučajnost, već je to rezultat zakona koji ne može pogriješiti. To je jednako istinito za one koji se osjećaju “izvan harmonije” sa svojim okolinom kao i za one koji su s njima zadovoljni.

Kao progresivno i evoluirajuće biće, čovjek je tamo gdje je kako bi naučio i rastao; i kako uči duhovnu lekciju koju sadrži bilo koja okolnost za njega ona prolazi i daje mjesto drugim okolnostima.

Čovjek je odbojnik tako dugo dok vjeruje da je stvorenje uvjeta izvana, ali kada spozna da je on kreativna moć i da je može naređivati skrivenom tlu i sjemenu svog bića iz kojeg rastu okolnosti, on tada postaje zakonit gospodar sebe.

Te okolnosti rastu iz misli svakog čovjeka i to zna svatko tko je dulje vrijeme vježbao samo-kontrolu i samo-čišćenje, jer on će primijetili da su promjene u njegovim okolnostima u točnom omjeru sa njegovim promjenjivim mentalnim stanjem. Ovo je toliko istinito da kada se čovjek ozbiljno usmjeri na popravak nedostataka u svom karakteru i ostvari brzi i značajan napredak, on brzo prolazi kroz sukcesiju preobražaja.

Duša privlači ono što tajno čuva, ono što voli, te također ono čega se boji, ona doseže visinu svojih njegovanih težnji, ona pada na razinu svojih nečasnih želja – i okolnosti su sredstva kojima to postiže .

Svaka misao-sjeme posijano ili dozvoljeno da padne na um i ukorijeni se, stvara svoje vlastito, te prije ili poslije procvjeta u djelo i nosi plodove mogućnosti i okolnosti.

Dobre misli rode dobrim plodovima, loše misli rode lošim plodovima.

Vanjski svijet okolnosti oblikuje sam sebe u unutrašnjem svijetu misli, pa su tako ugodni i neugodni vanjski uvjeti faktori, koji za krajnji cilj čine dobro pojedincu. Kao žetelac svoje žetve, čovjek uči jednako kroz patnju i blaženstvo.

Slijedeći najdublje želje, težnje, misli, po kojima si dopušta da ga se dominira, (prateći krijesnice nečiste mašte ili nepokolebljivo hodati putovima jakih i visokih nastojanja) čovjek na kraju stigne do plodova i ostvarenja u vanjskim uvjetima svoga života. Zakoni rasta i prilagodba posvuda su dostupni.

Čovjek ne dolazi u dom za siromahe ili u zatvor tiranijom, sudbinom ili okolnostima, već putem niskih misli i požude. Čedan čovjek ne pada iznenada na put kriminala stresom ili nekim slučajnim vanjskim utjecajima; zločinačka misao je dugo vremena tajno prisutna u srcu, a povoljna prilika je otkrila njenu nakupljenu moć. Prilika ne čini čovjeka, ona ga otkriva njemu samom. Ne može postojati niti jedna takva okolnost kao što je spuštanje u porok i njegova patnja, osim zlobne sklonosti, a isto tako uzdizanje prema vrlinama i čista sreća nije moguća bez kontinuirane kultivacije takvih želja. Prema tome, sam čovjek je gospodar i vladar misli, stvaraoc samog sebe, te autor i oblikovatelj svoje okoline. Čak i pri porodu duša dolazi i kroz svaki korak svojeg zemaljskog hodočašća, ona privlači one kombinacije okolnosti i prilika koji otkrivaju same sebe, one koje odrazi njene čistoće i nečistoće, snage i slabosti.

Ljudi ne privlače ono što žele, već ono što oni jesu. Njihove ideje, maštanja i ambicije su osujećene pri svakom koraku, ali njihove najskrivenije misli i želje se hrane svojom vlastitom hranom bilo da je ona čista ili prljava. “Božanstveno što oblikuje naše krajeve” je u nama samima, to je ono što smo mi. Čovjek okuje samog sebe: misli i djelovanja su ciljevi Sudbine – one zatvaraju, jer su uporišta; oni su također anđeli Slobode – oni oslobađaju, jer su plemeniti. Molitvom čovjek ne dobiva ono što želi, već ono što pravedno zavrijedi. Njegove želje i molitve su uslišane i odgovorene kada su u skladu sa njegovim mislima i postupcima.

U svjetlu ove istine, što je dakle, smisao “borbe protiv okolnosti?” To znači da čovjek stalno odbija izvanjski učinak, a sve vrijeme njeguje i čuva njegov uzrok u srcu. Taj uzrok može biti u obliku svjesnog poroka ili nesvjesne slabosti, međutim što god da je, to tvrdoglavo usporava nastojanja njegovog posjednika, a time glasno traži lijek.

Ljudi su željni poboljšati svoje prilike, ali su istovremeno neskloni poboljšati sami sebe i na taj način ostaju vezani. Čovjek koji ne zazire od samo-raspeća nikada ne može dostići cilj prema kojem mu je usmjereno srce. To je jednako istinito za zemaljske kao i za nebeske stvari. Čak i čovjek čiji je jedini cilj steći bogatstvo mora biti spreman učiniti velike osobne žrtve prije nego što može doći do ispunjenja tog cilja, a koliko tek više onaj koji želi doći do snažnog i uravnoteženog života?

Uzmimo za primjer čovjeka koji je očajno siromašan. On je vrlo željan da njegova okolica i ugodnosti doma budu poboljšani, ali sve to vrijeme on izbjegava rad i smatra da je opravdan u tome da pokušava prevariti svoga poslodavca da mu je plaća nedostatna. Takav čovjek ne razumije najjednostavnije elementarne principe onih načela koja su temelj istinskoga napretka i ne samo da je potpuno nespreman ustati iz svog jada, već zapravo privlači k sebi još dublji jad živeći u njemu, te djelujući iz lijenih, varljivih, i kukavnih misli.

Sada uzmimo za primjer bogatog čovjeka koji je žrtva bolne u uporne bolesti koja je rezultat proždrljivosti. On je spreman dati velike količine novca da bi se oslobodio ove bolesti, ali istodobno on neće žrtvovati svoju želju za proždrljivošću. On želi zadovoljiti svoj ukus za bogatu i neprirodnu hranu i imati svoje zdravlje. Takav čovjek je potpuno nesposoban biti zdrav jer još nije naučio prvi princip zdravog života. Zatim imamo poslodavca koji je usvojio krive mjere kako bi izbjegao plaćanje pravilne plaće i u nadi ostvarenja veće dobiti, smanjuje plaće svojim zaposlenima. Takav čovjek je potpuno nespreman za ostvarenja prosperiteta, a kad se nađe u stečaju, što se tiče i ugleda i bogatstva, on okrivljuje okolnosti, ne znajući da je on jedini autor ovog stanja.

Predstavio sam ove tri priče samo kao ilustraciju istine da je čovjek uzročnik (iako gotovo uvijek nesvjesno) svojih okolnosti, i da iako je cilj na kraju dobar, on stalno frustrira svoje postignuće ohrabrujući misli i želje koje se možda ne mogu uskladiti s tom krajem. Ovakvi slučajevi se mogu umnožiti i varirati gotovo neograničeno, ali to nije potrebno, jer čitatelj može, ako to odluči, potražiti djelovanja zakona misli u svom umu i životu i sve dok je to učinio puki vanjski čimbenici ne mogu služiti kao temelj za rasuđivanje.

Prilike su ponekad toliko komplicirane, a misao je nekad duboko ukorijenjena. Uvjeti sreće variraju beskrajno kod pojedinaca, tako da čovjekovo duševno stanje (iako ono može biti poznato njemu samome), ne može biti prosuđivano od strane drugog, gledajući sa vanjskog stajališta. Čovjek može biti pošten u određenim situacijama, ali isto tako može oskudijevati; čovjek može biti nepošten u nekim situacijama, ali steći bogatstvo. Međutim, zaključak do kojega se dolazi, da pojedinac doživljava neuspjeh zbog svoje poštenosti da drugi prosperira zbog svoje nepoštenosti je rezultat površnog rasuđivanja koje pretpostavlja da je nepošteni čovjek u potpunosti pokvaren (korumpiran), dok je pošteni čovjek moralan. U svjetlu dubljeg znanja i šireg iskustava takav sud je pogrešan. Nečastan čovjek možda ima neke divne vrline, koje drugi ne posjeduje, a pošten čovjek ima odvratne mane koje nisu prisutne u ovom prvom. Pošten čovjek žanje dobre rezultate svojih poštenih misli i djela, ali on isto tako donosi na sebe patnje, što proizvode njegove mane. Nečastan čovjek isto tako sakuplja svoje patnje i sreće.

Neugodno je ljudskoj taštini vjerovati da osoba pati zbog svojih vrlina, ali sve dok nije iskorijenio svaku bolesnu, ogorčenu i nečistu misao iz svog uma, te oprao svaku grešnu mrlju sa svoje duše. Tek tada on može biti u stanju da zna i da izjavljuje da su njegove patnje rezultat ne njegovih loših već njegovih dobrih kvaliteta. Na putu prema tome i puno prije nego što on dostigne ovo vrhovno savršenstvo, čovjek će pronaći, ako radi na svom umu i životu, Veliki Zakon koji je u potpunosti pravedan i koji ne može po tome dati dobro za zlo ili zlo za dobro. Imajući na umu takvu spoznaju, on će tada znati, gledajući unatrag na svoje prošlo neznanje i sljepoću, da mu je život, i da je oduvijek bio, pravedno uređen, te da su sva njegova prošla iskustva, dobra i loša, bila pravedno razvijene građevine, njega nerazvijenog.

Dobre misli i djela ne mogu nikada stvarati loše rezultate, a loše misli i djela ne mogu nikada stvoriti dobre rezultate. To je isto kao da kažemo da iz kukuruza samo može nastati kukuruz, a iz koprive samo kopriva. Ljudi razumiju ovaj zakon u prirodnom svijetu, i rade s njim, ali malo ih ga razumije u mentalnom i moralnom svijetu (iako je tamo njegovo djelovanje jednako jednostavno), a oni dakle, ne surađuju s njim.

Patnja je uvijek učinak krive misli u nekom smjeru. To je znak da pojedinac nije u skladu sa sobom, i sa Zakonima njegova bića. Jedini i vrhovni razlog korištenja patnje je da se očisti, da izgori sve što je beskorisno i prljavo. Patnja prestaje za onoga koji je čist. Nema smisla paliti zlato nakon što je uklonjena nečistoća, isto ako savršeno čisto i prosvijetljeno biće ne može patiti.

Prilike, koje čovjek susreće s patnjom, su rezultat njegovog vlastitog mentala (psihe) u skladu. Okolnosti, koje čovjek susreće sa srećom rezultat su njegove duševne harmonije. Sreća, a ne materijalno posjedovanje, je mjera prave misli; jad, a ne nedostatak materijalnog posjedovanja je mjera krivih misli. Čovjek može biti proklet i bogat, može biti blagoslovljen i siromašan. Sreća i bogatstvo su pridruženi samo kada je bogatstvo pravilno i mudro iskorišteno, a siromah se samo spušta u jad kad gleda na svoj zgoditak kao teret koju mu je nepravedno nametnut.

Neimaština i zadovoljenje su dvije krajnosti jada. Oni su oboje jednako neprirodni i rezultat su mentalnih poremećaja. Čovjek nije pravilno uvjetovan sve dok nije sretno, zdravo i prosperitetno biće, a veselje, zdravlje i prosperitet su rezultat skladne prilagodbe unutrašnjeg i vanjskog, tj. čovjeka s njegovom okolinom.

Čovjek počinje biti čovjekom kad prestane cviliti i tužiti se, te započinje tražiti skrivenu pravdu koja regulira njegovim životom. A kako prilagođava svoje misli tom kontrolirajućem faktoru, on prestaje optuživati druge kao uzroke svojeg stanja i izgrađuje se u jakim i plemenitim mislima. On se prestaje boriti protiv okolnosti već ih počinje koristiti kao pomagala u svom sve više ubrzanom napretku, te ih koristi i kao sredstvo za otkrivanje skrivenih moći i mogućnosti u sebi.

Zakon a ne zbunjenost, je načelo koje dominira u svemiru. Pravda, a ne nepravda, je duša i suština života, i pravednost, a ne korupcija, su pokretačke i oblikovačke snage duhovne vlade u svijetu. Čovjek se samo mora ispraviti kako bi otkrio da je svemir u pravu i za vrijeme tog procesa ispravljanja on će otkriti da, kako mijenja svoje misli prema stvarima i drugim ljudima, se stvari i ostali ljudi mijenjaju prema njemu.

Dokaz ove istine je u svakoj osobi i stoga ga je lako priznati jednostavnom istragom koju sustavno radimo samoanalizom. Neka čovjek radikalno promijeni svoje misli i bit će zapanjen brzom transformacije koja će imati učinak na materijalne uvjete njegova života. Ljudi vole misliti da misao može biti tajna, ali ne može, jer ona brzo kristalizira u naviku, a navika se ščvrsne u okolnost. Životinjske misli kristaliziraju se u navike pijanstva i senzualnosti, koje se ščvrsnu u okolnosti bijede i bolesti. Nečiste misli bilo koje vrste se kristaliziraju u iscrpljujuće i konfuzne navike, koje ščvrsnu u zbunjujuće i nepovoljne okolnosti. Misli straha, sumnje i neodlučnosti se kristaliziraju u slabe, kukavne, neodlučne navike, koje ščvrsnu u okolnosti propadanja, siromaštvo, ropske ovisnosti. Misli lijenosti se kristaliziraju u navike nečistoće i nepoštenja, koje se ščvrsnu u okolnosti psovanje i prošnje. Misli mržnje i kritiziranja se kristaliziraju u navike optužbe i nasilja, koje se opet ščvrsnu u okolnosti ozljeda i progona.

Egoistične misli svih vrsta se kristaliziraju u navike samotraženja, koje ščvrsnu u više ili manje nesretne okolnosti.

S druge strane, prekrasne misli svih vrsta se kristaliziraju u navike milosti i dobrote, koje se udružuju u vesele i sunčane okolnosti. Čiste misli se kristaliziraju u navike umjerenosti i samo-kontrole, koja se udružuju u okolnosti počinaka i mira. Misli o hrabrosti, samouvjerenosti i odluke se kristaliziraju u srčane navike, koje se udružuju u okolnosti uspjeha, obilja i slobode. Energične misli se kristaliziraju u navike čistoće i marljivosti, koje se udružuju u okolnosti miline. Nježne i opraštajuće misli se kristaliziraju u navike blagosti koje opet ščvrsnu u zaštitne okolnosti. Nesebične misli i misli ljubavi se kristaliziraju u navike samo zaboravljivosti za druge, koje opet ščvrsnu u okolnosti sigurnosti, trajnog napretka i istinskih bogatstava.

Određeni vlak misli koji je uporan, u bilo dobrom ili lošem, ne može ne dati svoje rezultate na karakter i okolnosti. Čovjek ne može direktno odabrati svoje okolnosti, ali je može odabrati svoje misli, tako i indirektno ali sigurno oblikuju svoje okolnosti.

Priroda pomaže svakom pojedincu zadovoljenje misli i to one koje on većinom potiče, a mogućnosti koje su ponuđene brzo će dovesti na površinu i dobre i zle misli.

Neka čovjek prestane sa svojim grešnim mislima i cijeli svijet će omekšati prema njemu i biti mu spremni pomoći. Neka skloni sa strane svoje slabašne i bolesne misli i evo, prilike će iskočiti u svakom trenutku da mu pomognu u njegovoj čvrstoj nakani.

Neka potiče dobre misli i neće ga vezati uz jad i sramotu niti jedna teška sudbina. Svijet je vaš kaleidoskop, a različite kombinacije boja, koje se u svakom trenutku predstavljaju su izvrsno prilagođuje slike vaših stalno pokretnih misli.

“Znači biti ćete ono što ćete biti; neka neuspjeh nađe svoj lažni sadržaj u toj siromašnoj riječi „okolini“, ali duh koji ga prozre on je slobodan.“

“On gospodari vremenom, on pokori prostor; on zastrašuje tog hvalisavog varalicu, priliku i veže tiransku okolnost i svrgne joj krunu, te popunjava mjesto sluge.

“Ljudska volja, ta nevidljiva snaga, potomstvo besmrtne Duše, može sjeći put do bilo kojeg cilja, i kroz zidove granita.

“Ne budi nestrpljiv u odgodama, već čekaj kao onaj koji razumije; Kad se duh uzdigne i naredi, Bogovi su spremni slušati.”

 

Efekt misli na zdravlje i tijelo

Tijelo je sluga uma. Ono sluša operacije uma, bile one namjerno izabrane ili automatski izražene. U pozivu nezakonitih misli tijelo brzo tone u bolest i propadanje, a u pozivu veselih i lijepih misli oblači se u mladenaštvo i ljepotu.

Bolesti i zdravlje, baš kao i okolnosti ukorijenjeni su u mislima. Bolesna misao će se izraziti kroz bolesno tijelo. Za misli straha poznato je da ubiju čovjeka jednako brzo kao i metak, a one i dalje ubijaju tisuće ljudi iako manje brzo. Ljudi koji žive u strahu od bolesti su ljudi koji ju i dobiju. Anksioznost brzo demoralizira cijelo tijelo i ostavlja ga otvorenim, za ulaz bolesti, dok nečiste misli, čak iako im se fizički ne prepušta, ubrzo će uništiti živčani sustav.

Snažne, čiste i sretne misli grade tijelo u milosti i snazi. Tijelo je delikatan i plastični instrument, koji odgovara spremno da se misli pod kojima je utisnut, navike i misli će proizvesti svoje učinke na njemu bilo dobre ili loše.

Ljudi će i dalje imati nečistu i otrovnu krv, tako dugo dok će propagirati nečiste misli.

Iz čistog srce dolazi čisti život i čisto tijelo. Od nečista uma proizlazi nečisti život i oštećeno tijelo. Misao je izvor djelovanja, života i manifestacije, neka izvor bude čist i sve će biti čisto.

Promjena prehrane neće pomoći čovjeku koji neće promijeniti svoje misli. Kada čovjek načini svoje mislima čistima, on više neće htjeti nečistu hrane.

Čiste misli rade čistu naviku. Tzv. svetac koji nije oprao svoje tijelo, nije svetac. Onaj koji je ojačao i pročistio svoje misli ne treba ni razmatrati štetne mikrobe.

Ako želite zaštitili svoje tijelo, čuvajte vaš um. Ako želite obnovili svoje tijelo, uljepšajte vaš um.. Misli zloće, zavisti, razočarenja, potištenosti, kradu tijelu zdravlje i milosti. A kiselo lice ne dolazi slučajno, to je rezultat kiselih misli. Bore koje nagrđuju iscrtane su od ludosti, strasti i ponosa.

Znam ženu od devedeset i šest godina, koja ima sjajno i nevino lice djevojke. Znam čovjeka koji još nije ušao u srednje godine čije je lice iscrtano u neskladanim konturama. Prvo je rezultat slatke i sunčane ćudi dok je drugo posljedica strasti i nezadovoljstva. Kao što ne možete imati sladak i zdrav stan ukoliko ne dopustite zraku i suncu slobodan ulaz u vaše sobe, isto tako snažno tijelo i bistro, sretno, vedro držanje mogu samo biti rezultat slobodnog prihvaćanja misli radosti, dobre volje i spokoja da dođu u um.

Na licima ostarjelih nalaze se bore koje je izradilo suosjećanje, druge je izgradila snažna i čista misao, a druge su isklesane od strasti: koji in ne može razlikovati? Uz one koji su živjeli pravedno, starost je spokojna, mirna i dobroćudna, kao zalazeće sunce. Nedavno sa vidio filozofa na samrti. On nije bio star, osim po godinama. Umro je kao slatko i mirno baš kao što je i živio.

Nema boljeg liječnika od vesele misli koja će raspršiti bolesti tijela, nema tog tješitelja za usporedbu sa dobrom voljom, koja raspršuje sjenke tuge i boli. Stalno živjeti u mislima zlovolje, cinizma, sumnje i zavisti je kao biti zatvoren u tamnici koju smo si sami sagradili. Ali misliti dobro o svemu, biti veselo sa svima, strpljivo učiti kako naći dobro u svemu – takve nesebične misli su portal neba, a živjeti iz dana u dan u mislima mira prema svakom stvorenju, dovest će obilni mir njihovom vlasniku.

 

Misao i svrha

Sve dok je misao nije povezana s ciljem nema inteligentnih dostignuća. Kod većine ljudi, brodu misli je dozvoljeno “da bude nošena”, na oceanu života. Besciljnost je porok i takvo splavarenje ne smije se nastaviti za onoga koji bi htio izbjeći katastrofu i uništenje.

Oni koji nemaju centralnu svrhu u svom životu padaju lako kao plijen za sitne brige, strahove, nevolje i samosažaljenja. Sve ovo je dokaz slabosti koje, baš kao što namjerno planirani grijesi (iako različitim pravcima) vode u propast, nesreću i gubitak, jer slabost ne može opstati u razvijajućem svemiru.

Čovjek bi trebao pojmiti ispravan cilj u svom srcu i krenuti ga ostvariti. On bi trebao napraviti ovu svrhu kao centralnu točku svojih misli. Ona može biti u obliku duhovne ideje ili može biti svjetovni objekt, ovisno njegovoj prirodi u to vrijeme, ali što god da je, on bi trebao stalno fokusirati svoju misaonu snagu na taj objekt koji je postavljen pred njim. On bi trebao napraviti ovu svrhu svojom vrhovnom dužnosti i trebao bi se posvetiti dobivanju ovog dostignuća, ne dopuštajući svojim mislima da odlutaju daleko u kratkotrajna maštanja, čežnje i zamišljanja. Ovo je kraljevska cesta na putu do samokontrole i istinite koncentracije misli. Čak i ako on ne uspije ponovno i ponovno ostvariti svoju namjenu (kao što on nužno mora sve dok slabost nije prevladana), stečena snaga karaktera će biti mjera njegova istinskog uspjeha, te će ovo stvoriti novu polazišnu točku za budući prevlast i trijumf.

Oni koji nisu spremni shvatiti veliku svrhu trebali bi fiksirati misli na besprijekorno izvršavanje svoje dužnosti, ma kako god im se beznačajno njihov zadatak čini. Samo na ovaj način mogu se misli skupiti i usredotočiti, a odlučnost i energija razviti, a kada se ovo dogodi, nema ničega što nismo u mogućnosti ostvariti.

Najslabija duša, znajući svoje vlastite slabosti i vjerujući u istinu da se snaga samo može razviti trudom i praksom, tako vjerujući, odjednom će se napregnuti i dodajući trud naporu, strpljenje strpljenju i snagu snazi, nikada se neće prestati razvijati, te će napokon postati božanski jaka.

Kao što se tjelesno slab čovjek može učiniti jakim pažljivim i strpljivim treningom, tako i čovjek slabih misli može postati jak vježbajući samog sebe pravilnim razmišljanjem.

Kako bi uklonila besciljnost i slabosti i kako bi se počelo razmišljati s ciljem je način kako ući u redove onih jakih koji prepoznaju neuspjeh kao jedan od putova prema dostignuću. Njima služe sve prilike, oni misle snažno, pokušavaju hrabro i dostižu majstorski.

Kada čovjek začne ovu svrhu trebao bi psihički obilježiti ravan put do svog dostignuća, ne gledajući desno ili lijevo. Sumnje i strahove treba čvrsto isključiti, oni su uništavajući elementi koji razbijaju ravni pravac napora, iskrivljuju ga u neuspješan i beskoristan. Misli sumnje i straha nisu nikada ništa ostvarile i nikada ne mogu. One uvijek dovode do propasti.

Cilj, energija, moć za učiniti i sve jake misli prestaju postojati kada se sumnja i strah ušuljaju.

Volja za učinjenjem izvire iz znanja da nešto možemo učiniti. Sumnja i strah su veliki neprijatelji znanja, a onaj koji ih potiče, koji ih ne uništava, ometa samog sebe u svakom koraku.

Onaj koji je pokorio sumnje i strah pokorio je i neuspjeh. Svaka njegova misao je bliska s moći i sve teškoće on hrabro susreće i mudro prevladava.

Njegovi ciljevi su sezonski posađeni i oni cvatu i donose plod, koji ne pada prerano na zemlju.

Saveznički povezana misao s ciljem postaje kreativna snaga, onaj koji ovo zna spreman je postati nešto više i jače od običnog smotuljka zapetljanih misli i nestabilnih osjećaja. Onaj koji ovo radi postao je svjesni i inteligentni gospodar svojih mentalnih sila.

 

Faktor misli u postignuću

Sve što čovjek postiže i sve što on ne uspije postići je izravna posljedica njegovih vlastitih misli. U pravilno uređenom svemiru, gdje je gubitak ravnoteže znači ukupno uništenje, pojedinačna odgovornost mora biti apsolutna. Čovjekova slabosti i snaga, čistoća i nečistoća, su njegove, a ne od drugog čovjeka, one su donesene od njega samoga, a ne od nekog drugog i kao takve, samo ih on može promijeniti, a ne nitko drugi. Njegovo stanje je također samo njegovo, a ne od drugog čovjeka. Njegove patnje i sreća su se razvili iznutra. Kao što on misli, takav i je, kako nastavlja misliti, takvim ostaje.

Veliki čovjek ne može pomoći slabom, osim ako je slabiji spreman da mu se pomogne, pa čak i tada slabi čovjek mora postati jak za sebe, on mora, svojim trudom, razviti snagu kojoj se divi u drugome. Nitko drugi osim njega samoga ne može promijeniti njegovo stanje.

Uobičajeno je bilo za ljude da misle i govore: “Mnogi su ljudi robovi, jer jedan je tlačitelj i zato mrzimo tlačitelja.” Međutim sada, ima sve više onih koji pokazuju tendenciju da preokrenu ovaj sud, i da kažu: “Jedan čovjek je tlačitelj, jer mnogi su robovi i zato preziremo robove.”

Istina je da su tiranin i rob suradnici u neznanju i ako se čini da utječu jedan na drugog, u stvarnosti utječu sami na sebe. Savršeno Znanje percipira djelovanja zakona u slabosti onog ugnjetavanog i u krivo primjenjoj moći ugnjetavača. Savršena Ljubav, gledajući na patnju koju obje strane povlače za sobom, ne osuđuje niti jednu.

Savršeno Suosjećanje prihvaća i ugnjetavača i ugnjetavanoga.

Onaj koji je pokorio slabosti, te otpustio sve sebične misli, ne pripada niti silniku niti ugroženom. On je slobodan.

Čovjek može samo ustati, pobijediti i ostvariti uzdižući svoje misli. On može samo ostati slab, bijedan i ubog odbijanjem da podigne svoje misli.

Prije nego što čovjek može išta postići, čak i u svjetovnim stvarima, mora dići svoje misli iznad ropskih životinjskih zadovoljenja. On se ne mora, kako bi uspio, odreći u potpunosti animalnosti i sebičnosti, ali jedan dio mora barem biti žrtvovan. Čovjek čija je prva misao brutalno zadovoljenje ne bi mogao ni misliti jasno niti planirati sustavno, on ne bi mogao naći i razviti svoje latentne resurse, te bi u svakom slučaju doživio neuspjeh. Kako nije započeo s kontrolom svojih misli, on nije u stanju kontrolirati stanja i usvojiti ozbiljne odgovornosti. On nije sposoban samostalno djelovati. Međutim, on je ograničen samo na one misli koje odabere. Nema napretka i postignuća bez žrtve, a čovjekov ovozemaljski uspjeh će biti u onoj mjeri u kolikoj žrtvuje svoje zbunjene animalne misli i podesi svoje misli na razvoj svojih planova, jačanje svojih odluka i pouzdanost u sebe. I što više uzdiže svoje misli, što postaje više hrabar, pravedan, veći će biti njegov uspjeh, više blagoslovljena i trajnija će biti njegova dostignuća.

Svemir ne daje prednost lakomima, nepoštenima, nemoralnima, iako se površinski tako ponekada čini. On pomaže iskrenima, velikodušnima i čestitima. Svi veliki učitelji proglasili su ovo na različite načine, a kako bi dokazao i znao čovjek samo treba ustrajati u naporu da bude što viče krepostan, uzdižući svoje misli.

Intelektualna dostignuća su rezultat misli koje su posvećene potrazi za znanjem ili za lijepim i istinitim u životu i prirodi. Takva postignuća mogu ponekada biti povezana s taštinom i ambicijom, ali ona nisu rezultat tih obilježja, ona su prirodni izdanak dugog i teškog truda, te čistih i nesebičnih misli.

Duhovna dostignuća su dokončanja svetih težnji. Onaj koji živi stalno u koncepciji plemenitih i uzvišenih misli, koji prebiva na onome što je čisto i nesebično, će sigurno kao što sunce dostiže svoj vrhunac i kako je mjesec pun, postati mudar i plemenit, te će se uzdići u poziciji utjecaja i blaženstva.

Postignuće bilo koje vrste, su kruna napora i ukrasa misli. Uz pomoć samokontrole, odluke, čistoće, pravednosti i dobro usmjerenih misli čovjek se uspinje, dok uz pomoć animalnosti, lijenosti, nečistoće, korupcije i konfuzije misli, se čovjeka spušta.

Čovjek se može uzdići do visokog uspjeha u svijetu, pa čak i do uzvišenosti u duhovnom carstvu, a opet se može spustiti u slabosti i jad dopuštajući da ga zaposjednu arogantne, sebične i korumpirane misli.

Pobjede ostvarene pravilnim mislima mogu se samo pažnjom održavati. Mnogi daju prednost kad je uspjeh osiguran, a brzo padaju natrag u neuspjeh.

Svi uspjesi, bilo u poslovnom, intelektualnom ili duhovnom svijetu, rezultat su usmjerene misli, uređeni su po istom zakonu i radi se o istim metodama. Jedina razlika je u cilju ostvarenja.

Onaj koji bi htio ostvariti malo mora žrtvovati malo, onaj koji bi htio postići puno mora žrtvovati mnogo, onaj koji bi htio dostići visoko mora žrtvovati uvelike.

  

Vizije i ideali

Sanjari su izbavitelji svijeta. Kako je vidljivi svijet sadržan u nevidljivom, tako su i ljudi, kroz sve svoje kušnje i grijehe i prljave nagone, hranjeni lijepim vizijama njihovih usamljenih sanjara. Čovječnost ne može zaboraviti svoje sanjare, ona ne može dopustiti da njihovi ideali izblijede i umru, ona živi u njima. Znaju ih kao realnosti koje će ga jednog dana vidjeti i znati.

Kompozitor, kipar, slikar, pjesnik, prorok, mudrac, ovo su stvoritelji svijeta poslije svijeta, oni su arhitekti neba. Svijet je prekrasan jer su oni živjeli, bez njih radno čovječanstvo bi propalo.

Onaj koji njeguje prekrasnu viziju, uzvišenu ideju u svom srcu, jednoga će dana to shvatiti. Kolumbo je njegovao viziju nekog drugog svijeta i otkrio ga je, Kopernik je kultivirao viziju o mnoštvu svjetova i većem svemiru i objavio ga je, Buddha je ugledao viziju duhovnog svijeta besprijekorne ljepote i savršenog mira i ušao je u nj.

Njegujte vaše vizije, njegujte vaše ideale, njegujte glazbu koja se pokreće u vašem srcu, ljepotu koja se stvara u vašem umu, milost koja oblači vaše najčišće misli jer iz njih će izrasti ljupki uvjeti. Ako ostanete uravnoteženi s njima, vaš svijet će biti napokon izgrađen.

Željom ćete dobiti, stremeći ćete postići. Zar će čovjekove najosnovnije želje primiti najveću mjeru zahvaljenja, a njegove najčišće težnje gladovati od nedostatka hrane?

Takav nije Zakon: takvo stanje stvari nikad se ne može postići: “traži i dobi.”

Sanjaj uzvišene snove i kako sanjaš, to ćeš i postati. Tvoja vizija je obećanje onoga što ćeš jednoga dana postati, tvoj ideal je proročanstvo onoga što ćeš na kraju otkriti.

Najveće dostignuće je na početku i za neko vrijeme bio san. Hrast spava u žiru, ptica čeka u jajetu, a u najvišoj viziji duše budi se anđeo. Snovi su sadnice stvarnosti.

Vaše okolnosti mogu biti neprijatne, ali one takve neće dugo ostati, ukoliko spazite ideal i nastojite ga dohvatiti. Ne možete putovati unutar i dalje stajati izvana, bez štanda. Uzmimo za primjer mladića koji je potlačen siromaštvom i radom, zatvoren je dugo vremena u nezdravoj radionici, bez obrazovanja i manjka mu uglađenost. Ali on sanja o boljim stvarima, a on razmišlja o inteligenciji, uglađenosti, milosti i ljepoti. On zamišlja, psihički izgrađuje, idealne uvjete života, vizija šire slobode i većeg opsega uzima ga u posjed, nemir ga potiče na djelovanje i on koristi svoje slobodno vrijeme i sredstva, ma koliko god mala ona bila, kako bi razvio svoje latentne moći i resurse.

Vrlo brzo, njegov um se mijenja tako da ga radionica ne može zadržati. Ovo je nastalo iz sklada sa njegovim mentalitetom da ispada iz svog života kao oprava koja je odbačena sa strane. I tako rastom mogućnosti koje se uklapaju u opseg njegovih rastućih moći, ona izlazi iz njih zauvijek. Nekoliko godina kasnije, ovaj mladić je odrastao muškarac. Nalazimo da je gospodar određenih snaga uma, kojima upravlja.

U svojim rukama on drži užad gigantskih odgovornosti, on govori i životi su promijenjeni, muškarci i žene ovise o njegovoj riječi i mijenjaju svoj karakter i baš kao i sunce on postaje fiksni i svijetli centar oko kojega se okreću mnoge sudbine. On je realizirao viziju svoje mladosti. On je postao jedan sa svojim Idealom.

A i ti također mladi čitatelju, ćeš shvatiti Viziju (ne ispraznu želju) svog srca, bila ona osnovna ili lijepa ili mješavina obje, jer ćeš uvijek težiti prema onome što tajno i najviše voliš. U tvoje ruke bit će stavljeni točni rezultati tvojih vlastitih misli, dobit ćeš ono što si zaradio, ni više, ni manje. Bez obzira na svoje sadašnje okruženje, past ćeš, zadržati se ili ustati sa svojim mislima, svojim Vizijama, svojim Idealima. Ti ćeš postati tako mali kao što su tvoje želje za kontrolom, veliki kao tvoja dominantna težnja. Prema lijepim riječima Stanton Kirkham Davisa: “Možete voditi zapisnik i jedan tren proći kroz vrata koja su se toliko dugo vremena činila kao barijera vaših ideala i pronaći sebe ispred publike, s olovkom i dalje iza uha, s mrljama tinte na rukama i tada izliti bujicu svojih nadahnuća. Možda vodite ovce i zalutate u grad, usta široko otvorenih, možete zalutati pod nejasnim vodstvom duha u atelje majstora i nakon nekog vremena on će reći: „Ništa te više ne mogu naučiti.“ I sada si ti postao majstor, koji su do nedavno sanjao velike stvari za vrijeme dok si vodio ovce. Položit ćete pilu na pod kako bi na sebe preuzeli zadaću regeneracije svijeta.“

Lakomisleni, neupućeni i nemarni, koji vide samo prividne učinke stvari, pričaju o sreći i prilici. Kada vide čovjeka kako se bogati, kažu, “Kako je on sretan!”

Promatrajući drugoga kako postaje intelektualac, oni uzvikuju: “Kako je visoko razvijen!” A primjećujući svetački karakter i široki utjecaj drugog, kažu: “Kako ga je prilika poslužila na svakom koraku!” Oni ne vide testova i neuspjehe i borbe koje su ovi ljudi dobrovoljno prošli kako bi dobili ovo iskustvo, nemaju znanja o žrtvama koja su učinili, o neustrašivim naporima koja su stavili naprijed, o vjeri koju su izvježbali, kako bi pobijedili naizgled nepremostivo i shvatili Viziju svog srca. Oni ne poznaju mrak i glavobolju, oni samo vide svjetlost i radost, i zovu to “sreća”. Oni ne vide dug i naporan put, već samo ugodan cilj i zovu ga “dobra sreća”, ne razumiju proces, već samo uočavaju rezultat, i zovu ga prilika.

U svim ljudskim poslovima postoje nastojanja i rezultati, a snaga napora je mjerilo rezultata. Nije prilika. Pokloni, moći, materijalna, intelektualna, duhovna vlasništva su plodovi truda to su završene misli, izvedeni ciljevi, realizirane vizije.

Vizija koju slavite u svom umu, Ideal kojega ustoličite u svom srcu – to će izgraditi vaš život, to ćete postati.

 

Spokojnost

Smirenost uma jedan je od prekrasnih bisera mudrosti. To je rezultat dugog i strpljivog truda samokontrole. Njegova prisutnost je znak sazrelog iskustva i više nego običnog poznavanje zakona i operacija misli.

Čovjek postaje miran u toj mjeri da se razumije kao biće koje se misaono razvija,  jer takva znanja su neophodna za razumijevanje drugih kao rezultat misli. Kako on razvija pravo razumijevanje i sve više i više vidi jasnije interne odnose stvari preko djelovanja uzroka i posljedice on prestaje galamiti i uzrujavati se i brinuti i tugovati, te ostaje staložen, postojan, smiren.

Miran čovjek koji je naučio kako upravljati samim sobom, zna kako se prilagoditi prema drugima, a oni s druge strane, poštuju njegovu duhovnu snagu, te smatraju da mogu naučiti i osloniti se na njega. Što čovjek postaje sve više miran, veći je njegov uspjeh, njegov utjecaj, njegova snaga za dobro. Čak i običan trgovac će shvatiti da se njegov poslovni prosperitet povećava kako on razvija veću samokontrolu i staloženost, jer će ljudi radije poslovati sa čovjekom čije je ponašanje čvrsto ujednačeno.

Snažan i miran čovjek je uvijek voljen i cijenjen. On je kao stablo koje daje hlad žednoj zemlji ili kao kamen koji štiti za vrijeme oluje. “Tko ne voli mirno srce, slatku narav, uravnoteženi život? Ne obzira dali pada kiša ili sja sunce, te dolaze li promjene onima koji posjeduju ove, jer su oni uvijek slatki, vedri i mirni. Taj fini karakter, kojega mi zovemo spokojnost je posljednja lekcija kulture, to je plod duše.

On je dragocjen kao mudrost, više je željen od samog zlata – da, čak i od čistog zlata.

Kako se čini beznačajno puko traženje novca u usporedbi sa spokojnim životom – životom koji prebiva u oceanu istine, ispod valova, van dosega oluja, u vječnom Miru!

Koliko ljudi znamo koji uništavaju svoje živote, koji eksplozivnim naravima uništavaju sve što je slatko i lijepo, koji upropaštavaju svoju ravnotežu karaktera i stvaraju zlu krv! Pitanje je, da li velika većina ljudi uništava svoj život i kvari svoje veselje nedostatkom samokontrole. Kako malo ljudi susrećemo u životu koji su uravnoteženi, koji imaju tu izuzetnu stabilnost koja je karakteristika izgrađenog karaktera!“

Da, čovječanstvo se bori s nekontroliranom strasti, sa bučnom neobuzdanom tugom, nošena je anksioznošću i sumnjom, a samo mudrac i samo onaj čije su misli kontrolirane i čiste, čini poslušnima vjetrove i oluje duše.

Olujom nošene duše, bez obzira gdje ste, bez obzira pod kojim okolnostima živite, znajte da u oceanu života otoci sreće se smješkaju, sunčane obale tvojih ideala čekaju tvoj dolazak. Držite svoju ruke čvrsto na kormilu misli. U brodu tvoje dušu počiva Učitelj koji zapovijeda, Ona samo spava: probudi ga. Samokontrola je snaga, Prava misao je vještina, Smirenost je moć.

Reci svome srcu, “Mir, budi miran!”

Povratak na vrh

scapen-dizajn-letaka